Što je kreativnost i kako je razvijati?

Zahvaljujemo Filipu Vrhovniku, pokretaču i voditelju Digitalnog inovacijskog inkubatora, što je napisao blog za Poduzetnički inkubator Ragan te nam ukazao na važnost kreativnosti koja nam može poslužiti kao preduvjet za inovacije.

Kreativnost je danas sveprisutna kako u privatnom tako i poslovnom kontekstu. Pojam kreativnosti susrećemo gotovo svakodnevno, a poprilično sam siguran da smo tijekom života svi barem jednom čuli poticajne riječi poput „budite kreativni“ ili „izrazite svoju kreativnost“. Kao da je kreativnost nešto što možete magično dozvati kada zatreba. Ako gledamo što većina zna i vjeruje o kreativnosti – ispada da je tako. Dan danas gotovo cijeli svijet vjeruje da smo rođenjem svi kreativni, da školski sustav (a kasnije i organizacije) ubija kreativnost i da kreativnost kroz život moramo poticati i razvijati kako ne bi izumrla. Idemo vidjeti je li to zaista tako.

 

Znatiželja, a ne kreativnost

Jedna od rijetkih stvari koja je zajednička gotovo svim ljudima (od rođenja) je želja za istraživanjem, testiranjem i eksperimentiranjem. S obzirom da na ovaj svijet dolazimo poprilično „prazni“ u smislu znanja, vještina, jezika, ponašanja, vjerovanja i sl., od svoje najranije dobi istražujemo svijet oko sebe, kako funkcionira, što je dobro, a što nije, što je fino, a što nije i što nas čini sretnima, a što ne. Nakon toga testiramo i granice roditelja, učitelja i društva/prijatelja, a kako bi vidjeli što je prihvatljivo, a što nije. Kroz sve to smo nekako vođeni pitanjem „što ako?“ nakon čega, naravno, moramo i provjeriti/testirati što će se desiti ako nešto napravimo.

Rezultate svih tih naših dječjih istraživačkih pothvata odrasli su, nažalost, pogrešno protumačili. Vidjevši stvari koje njima nikada ne bi pale na pamet – protumačili su kao kreativnost. U tom procesu nije se radilo o kreativnosti – već znatiželji. Drugim riječima, čovjek rođenjem nije kreativan, već znatiželjan. Nije da namjerno kombiniramo različite stvari s ciljem da budemo kreativni, već eksperimentiramo i testiramo što će se desiti ako povežemo ove dvije stvari, ako vilicu koristimo kao češalj itd.. Rezultat toga će vrlo vjerojatno biti nešto novo i drugačije, ali će u većini slučajeva nedostajati drugi vrlo važan element za kreativnost – smislenost.

 

Kreativnost = novost + smislenost

Da bi nešto nazvali kreativnim, potrebno je zadovoljiti dva temeljna kriterija: novost i smislenost. Novost se očituje kroz nešto što je drugačije od bilo čega drugog, nešto što nitko drugi do sada nije napravio i čega se nitko nije sjetio. S druge strane, smislenost gledamo kao korisnost i vrijednost – koliko je nešto što smo napravili korisno (za neke potrošače) i vrijedno (da pomaže riješiti neki problem ili olakšati život/neki zadatak). Tek kada su oba kriterija zadovoljena, možemo govoriti o kreativnom outputu. No, postoji jedan problem – zadovoljiti oba kriterija i stvarati nešto kreativno (i novo i smisleno) je izuzetno teško. Postavlja se pitanje – zašto?

Razlog leži u biologiji našeg mozga. Biolozi ljudski mozak nazivaju optimizacijskim mehanizmom zato jer mu je cilj optimizirati potrošnju energije (kisik i šećer koji se prenose krvlju) kako bi nas održao na životu. U prijevodu: sve što je višak, nepotrebno i nije neophodno za očuvanje života i funkcioniranje organizma – leti van. Jedna od stvari koje se našla na tom popisu je i kreativno promišljanje (i rješavanje teških problema). Zašto? Zato jer kreativno promišljanje troši izuzetne količine energije koje nemamo na bacanje, a dodatno otežava to što je mozak jedini veliki organ iznad srca te se krv mora pumpati kontra gravitacije. Što se onda dešava? Naš mozak pronalazi prvo što mu padne na pamet, kaže „OK, ovo djeluje kao dovoljno dobro rješenje“ i to nam isporučuje bez imalo grižnje savjesti. Stručnom terminologijom takav tip rješenja na engleskom nazivamo satisficing solutions.

 

Kontriranje urođenoj nekreativnosti čovjeka

Cilj mozga je brzo i efikasno rješavati probleme, a ne dubinski promišljati o njima. Zamislite situaciju u kojoj čovjek prije nekoliko desetaka tisuća godina u susretu s lavom umjesto najbržeg sprinta odluči – stati, sjesti i kreativno promisliti kako riješiti problem. Pomalo. Uz takav pristup, možemo pretpostaviti da danas ne bi bili ovdje. Kroz evoluciju su preživljavali oni najjači i najsposobniji, oni koji su se bili u stanju prilagoditi, a ne oni najkreativniji. Kreativnost nam je teška iz jednog vrlo jednostavnog razloga – nije nam prirodna. Nije da ju školski sustav i organizacije ubijaju, već „samo“ nisu strukturirani na način koji kontrira urođenoj nekreativnosti čovjeka – umjesto da potiče kreativnost. Koji god broj pomnožimo s nula, rezultat će uvijek biti isti.

 

Strast kao preduvjet za kreativnost i inovacije

Ako se prepustimo standardnom funkcioniranju našeg mozga u pogledu kreativnosti – vrlo teško ćemo ostvariti puni potencijal i kreirati nešto što je i novo i smisleno. Stoga, važno je da smo za početak svjesni činjenice da za kreativno i strateško promišljanje moramo doslovno prevariti vlastiti mozak. Uz to, potrebni su nam alati (struktura i procesi) koji će nam pomoći i navoditi nas u tom kreativnom procesu stvaranja vrijednosti.

Za sam kraj, jedna stvar bez koje se nema smisla upuštati u svijet kreativnosti i inovacija – je strast. Ako nismo strastveni oko toga što radimo, postoji vrlo mala šansa da će mozak dobiti dovoljnu količinu energije da stvori nešto novo i smisleno. Umjesto toga, prepustit će se zadovoljavajućim rješenjima i najboljim praksama – gledat će što drugi rade i nastojati to kopirati. Strast je preduvjet za kreativno stvaranje. Radite ono što vas veseli iz dana u dan, a inovacije će doći kao posljedica.

Filip Vrhovnik, pokretač i voditelj Digitalnog inovacijskog inkubatora